Legenda o Adamićevim svjedocima
U prostranom dvorištu Muzeja također možeš ugodno provesti vrijeme. Za lijepog vremena ono je obasjano sunčevom svjetlošću, od koje se ljeti možeš skloniti u malom, ali dragocjenom hladu nekoliko crnogoričnih stabala. Ondje će ti društvo praviti više od dvjesto godina stari kameni Adamićevi svjedoci, koji pripadaju Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja u Guvernerovoj palači, s kojim Muzej Grada dijeli perivoj (posebno osmišljen park).
Riječ je o kamenim skulpturama koje na groteskan (rugajući) način prikazuju ljude (svjedoke) koji su se zamjerili Simeonu Adamiću (bogatom trgovcu duhanom i veleposjedniku), optuživši ga da je pronašao blago na svom posjedu za koje nije platio porez. Obitelj Adamić osvetila im se time što je dala izraditi njihove likove, nalik stupovima s ljudskom glavom, koje je postavila ispred svoje kuće uz Rječinu, tako da svi doznaju za njih i njihovu laž. S vremenom se jedan „svjedok“ izgubio, pa je samo njih trinaest kasnije premješteno u muzejsko dvorište, gdje s ostalom kamenom skulpturom Pomorskog i povijesnog muzeja čine njegov lapidarij – dio muzeja namijenjen kamenim spomenicima koji se često nalazi na otvorenom jer je kamen otporan na različite vremenske uvjete.
Torpedo
Odmah prilikom ulaska u dvorište opazit ćeš nekoliko izduženih metalnih grdosija, kraj kojih se naši posjetioci često fotografiraju, jer su one važne za riječku povijest. Radi se o veoma moćnom i neobičnom oružju koje se prije dosta godina proizvodilo u Rijeci. Nazvano je prema ribi latinskog imena Torpedo marmorata (hrv. imena drhtulja šarulja). S obzirom na to da torpedo nalikuje na rep spomenute ribe, upravo je njeno ime izabrano kao naziv za oružje.
Postoji još jedna sličnost među njima. Naime drhtulja šarulja se tijekom dana zavlači u morski pijesak i mulj, gdje ju druge životinje teško mogu primijetiti, kao što i neprijateljski brod nije mogao lako opaziti torpedo, budući da se on kretao pod morem.
Torpeda izložena u dvorištu su bezopasna!